Kasutaja woolveen päevik

woolveen
39, Niš, Serbia

I nema dalje. Nekad, u moje vreme, i ako nisam "starac fočo" od stotinu i više ljeta, sve je, bre, bilo nekako drugačije... Opuštenije... I većina nas je poznavala pravopis... Mada to sada i nije bitno...

Elem, sinoć sam skontao da klinci jednostavno ne umeju... Ne, ne kažem da smo mi umeli, daleko od toga, ali smo barem pokušavali (a i dalje radimo isto).. Jeste da nije uvek palilo, al kad upali, grmi i seva na sve strane... I bilo nam je dobro... A ni one se nisu žalile... Barem ne javno...

Jednostavno, kad te…


... ili, mali vodič za buduće velike ljubavnike

E, da, pošto si apsolvirao i usvojio guidelines-e iz mog predhodnog bloga, dakle, postao si par excellence bloger, ono, zeznut na rečima, sa finom, skrivenom poentom, dopadljiv damama od 18 pa naviše, a priznat od strane muške polulacije kao neka vrsta guru-a ili wizard-a (sa sve fucked up bradom i onim šiljatim kapčetom), red je da te otisnemo malko i u noćni život tvog omiljenog grada (moja preporuka, grad vila, jer kako kaže Neša iz Galije "Sve žene u Nišu, na radovanje mirišu") i da te tamo etiketiramo kao - najkul frajera koji…


ili, ja vs. politička korektnost


Uuuu, osećam da ću malko da nerviram ljude, al ajde.

Prvo i prvo, količina tebe u odnosu na život koji vodiš, navike, posao i bla, bla, je egzaktan broj koji nauka može prostim guglanjem da pokaže. OK su neka odstupanja, nešto sitno, ali sve ostalo je nezdravo. Npr. ja visok 172cm i prema nekim zaebanim tabelama trebam da imam, prema mom stilu života između 65 i 68 kg mesa, kostiju, unutarnjih organa i ostalih delova koje me čine homosapijensom (zadnje merenje tučem 62). eto, meni nauka kaže da se ugojim i ja to sad intenzivno radim.…


ili, šta bi bilo da sam krajnje emotivan


"Napio sam se večeras. Ne ugodno, lepo, ljupko, već kao zver, teško, bolno. Čekao sam te. Znam, znam, da i ne znaš da sam te čekao, znam, ali opet me je bolelo to što nisi došla. I, eto, opet sam se napio. I čekao sam te. Tu, na kiši, sam, proklet, tebe željan."

E, da, eto, tako bi nekako počela peta priča o Milici, koju smo, krajnje mučki odstrelili u predhodnom blogu, da smo ispali emotivni. Realno, Milica nije ubivena (o care Kristijane, javi se), dalo se za očekivati, a i teško je ubiti…


ili, we are all a bit gay ;-)


E, eto, reših da malko piskaram, o Milice (there, Milica pomenuta, sad me mante s nju), o najnepoželjnijoj, najomženijoj, najzaebanijoj, a opet najvećim delom opako velikim delom naše stvarnosti. Prvo, oma da se ogradim, ko misli da je gay bolest, greh u Boga, neprirodno, bla, bla, truć, truć, i to tako slično, kao da je došlo sa naslovnih strana Kurira i Starsa, oma da mane ovoj blogče, i da ide da se coki tri puta u obrašče ga svojim najboljim komradom, sa sve pozlaćenim krstačama i tako to. Čibe.

I odma za one…


03.04.2011

ili, ako se nađeš uvređen, prozvan, izazvan, tebi su namenjeni ovi redovi.

Ovo pišem tebi, onome koji i ne zaslužuje veliko početno slovo, onome s kojim nikada neću popiti kafu niti čaj, onome koji i ne zaslužuje da s njim podelim i jedan trenutak sreće, pijanstva, tuge, nade, onome koji i ne zaslužuje da se o njemu piše.

Poznajem te, a kako i ne bih, viđam te svaki dan. Uvek si tu. Na TV-u, u novinama, odmah iz ugla, uvek si tu. Ti znaš samo za jedno, za mržnju. Ne, ne onu iskonsku, pravu, opravdanu mržnju, onu koja deli heroja, antičkog,…


... ili muško-ženski odnosi u izvođenju mene i još nekog ili njoj - nemoj samo da mi se zaljubiš ili meni - bate, si je opalio ili i fuckin love alcohol and bad jugdement...

E, da, kako se protekli vikend nekako vrteo oko muško-ženskih odnosa, različitog i raznovrsnog kvantiteta i kvaliteta, obima, mase, intoksikacije i raznih drugih prikladnih reči, rečca, priloga i predloga, reših da ničim izazvano postavim sebi nekolicinu pitanja.

Dakle, pitanje 1 - Alo, majmune, dokle više, bre?, pitanje 2 - Kad si se pretvorio u jebenog smora?, i, nažalost, pitanje 3 - zašto je…


.. onakve gluposti sigurno ne bih pisao


E, jest, reših da bacim malko pogled po ovim ženskim časopisima, prepunih mudrih saveta, cakica i šta ti ja znam za modernu ženu, devojku, šta god. Znaš ono, 20 saveta za bolju vezu, kako prepoznati da li namerava da vas vara, bla, bla, truć, truć. Gledam i mislim se, koliko su retardirani ljudi koji pišu te stvari? Mislim, ozbiljno.

OK, ima tu poneka dobra fora, kako da napravite ovu i ovu klopu, šta s čim ide što se garderobe i šminke tiče, ali sve ostalo, pu, pu i iš sotono, aman žene, dal stvarno verujete…


Ola.


Eto reših da se bacim na istraživanje fenomena komentarisanja raznih stvari, što preko neta, što uživo, što telefonom ili pismom nošenim treniranim golubom vrste pismonoša. You get the piont.

Enivejz, mene mi je ta fora sa komentarima malko bljack. Ozbiljno. Realno je da u velikom broju slučajeva ne komentarišemo kako bi smo hteli. Eto, npr, na nekoj slici neke omladinke od nekih 18 leta stoji boga smeškova, srckova, "Jao što ti lepa slička", "Moderna si keve mi Sladžane" ili neka takva glupost, mož se eventualno nađe i neki broj ili skajp pa da zebavaš ljude ko nezdrav, al o tome drugi…


Da ne tupim pomnogo:

1. Ljudi su, generalno, debili. Prosto dokazivo, na svaku glupost reaguju emotivno. Znaš ono, e ovaj je ubre, rekla mi moja najbolja drugarica i nek dumre ko ga je, ili svi živi komentari na svim živim elektronskim medijima. Onog trenutka kada se desi neki logički preokret u tintari vidiš da je dupe dole i da ga redovno daješ.

2. Žene su krive za sve. Realno jeste. Sad kada ste ispoljile sve frustracije (jao on će da nam kaže), trebalo bi da skontamo da reč "sve" pokriva sve i svja, dakle i Trojanski rat i letenje u svemir, i…


Päevikud
Päevikute uuendamine toimub iga 5 minuti tagant.