Pitam se gde si ti
dok mom čelu
porub stvara seta anđela,
dok vlaži moje oči,
i valja usne,
cepa haljine,
pa bodri talase?
Raspojasani prsti moji
ognjeni ždrebci,
tebe čekaju.
Modre šljive, prezrele
zavodljivo
šalju osmeh tvom rebru.
Žena u čežnji traži odgovore.
Bradavice moje pišu pisma duga
i ne daju ih
jer sve ih već poznaješ,
a misli moje
ostaju zaključane.
Kada mi san na oči donese košavu,
i izgoni silnog vranca
sa isukanim mačem
iz nekog moćnog skrovišta,
pozivam stare Bogove
da povedu me u tvoje svetove.
Stižeš mi kao kraljici
utopljenoj u purpurni vir
da skupa srčemo sok damarima,
pa ponovo bežiš!
I opet mi so u očima
probuđenim i već budnim,
zažerenim u spoznaji
da tu si negde,
skriven u mojoj blizini...
(Bošković Vesna)
*THUMBS UP*
hvala....:*
:*
*THUMBS UP* *THUMBS UP* *THUMBS UP*